Rješavanje problema loših matematičkih vještina:

Značajan uticaj matematičkih vještina i matematičke pismenosti na životne mogućnosti, dobrobit i produktivnost društva, te njihov doprinos olakšavanju aktivnog učestvovanja u građanskim i demokratskim procesima je očit.

Nedavna globalna istraživanja koja se odnose na osnovne vještine među tinejdžerima i odraslima donose izrazito zabrinjavajuće rezultate – podaci iz ovih istraživanja pokazuju da ljudi s najnižim nivoima matematičkih vještina ili matematičke pismenosti obično imaju najlošije zdravstvene ishode, najniži nivo zadovoljstva životom te se suočavaju sa značajno smanjenim mogućnostima za ekonomski i društveni napredak. Pored toga, većinom su nezaposleni, zarađuju niže plate i suočavaju se s nizom drugih nepovoljnosti.

Zabrinjavajući podaci globalnih istraživanja

Prema međunarodnom istraživanju PISA iz 2022. godine, 31% petnaestogodišnjaka pokazalo je nivo 1 ili niži u matematičkoj pismenosti, što ukazuje na činjenicu da mogu riješiti samo jednostavne zadatke predstavljene u jednostavnim kontekstima, gdje su svi potrebni podaci eksplicitno pruženi, bez trikova i predstavljeni na očigledan i poznat način.

Situacija u Evropi je samo malo bolja (28% petnaestogodišnjaka). Općenito, to znači da otprilike jedan od četvoro mladih ima poteškoća s matematikom, čak i kada se radi o osnovnim problemima.

Odrasli (od 16 do 65 godina) koji su učestvovali u Programu za međunarodnu procjenu vještina odraslih (PIAAC) pokazali su nešto bolje rezultate, ali ne značajno bolje. U Evropi, 24% odraslih u ovom uzrastu nije napredovalo iznad nivoa 1 u matematičkim vještinama.

Na ovom nivou, odrasli pokazuju slična ograničenja kao i petnaestogodišnjaci: mogu rješavati probleme u kojima su podaci o cijelim brojevima, decimalama, običnim razlomcima i postocima jasno prikazani u poznatom i jednostavnom kontekstu, koristeći samo osnovne strategije rješavanja problema. Tipično mogu interpretirati jednostavne prostorne prikaze, mape, tabele ili osnovne grafikone, identificirati najvažnije vrijednosti na listi i izvršiti osnovne aritmetičke operacije. Međutim, suočavaju se s poteškoćama kod složenijih – i potencijalno realnijih – matematičkih izazova.

Druga istraživanja, poput Erasmus+ projekta Numeracy in Practice (NiP), koji vodi HU Utrecht, predvođen Keesom Hooglandom, naglašavaju uticaj nivoa numeričkih vještina na aspekte života kao što su zdravlje, finansijska stabilnost i sposobnost kritičkog procjenjivanja informacija iz različitih medijskih izvora. Ovo je posebno relevantno u kontekstu dezinformacija, poput lažnih vijesti i zlonamjernog sadržaja, koji mogu imati štetne posljedice po društvo.

Sve ovo predstavlja značajne, velike i složene izazove. Postizanje cilja Održivih ciljeva razvoja, s fokusom na unapređenje osnovnih matematičkih i vještina pismenosti, zahtijevat će saradnju svih relevantnih aktera, uključujući donosioce politika, edukatore, porodice i članove zajednice posvećene podršci učenju i nastavi.

Istraživanje rješenja

Kako se ovo može postići? Suočavanje s ovim izazovima zahtijeva implementaciju obrazovnih aktivnosti zasnovanih na dokazima koje su pokazale efikasnost u unapređenju rezultata u učenju i smanjenju obrazovnih nejednakosti.

Prije dvadeset godina, istraživački tim s Univerziteta u Barseloni proveo je studiju INCLUD-ED, koju je EU prepoznala kao jedan od deset istraživačkih projekata finansiranih iz 6. okvirnog programa s najvećim društvenim uticajem. Ova studija je identificirala seriju uspješnih obrazovnih aktivnosti (SEAs) koje su značajno unaprijedile rezultate učenika na osnovnom i nižem srednjem nivou obaveznog obrazovanja.

Dobar primer SEAs su interaktivne grupe, inkluzivne aktivnosti za organizaciju učionice. U okviru svake interaktivne grupe, odrasli facilitator podržava saradnju učenika kako bi obavili zadatke. Ova struktura potiče učenje uz pomoć vršnjaka: učenici s boljim razumijevanjem objašnjavaju pojmove svojim vršnjacima, dok učenici koji imaju poteškoća s gradivom dobijaju ciljanu podršku.

Ključni princip interaktivnih grupa je argumentacija – učenici moraju artikulisati svoje razmišljanje, opravdati odgovore i objasniti tok svojih misli svojim vršnjacima („egalitarni dijalog“). Ovaj dijaloški pristup učenju potiče različite načine predstavljanja, povezivanja i razumijevanja matematičkih pojmova.

Tokom interaktivne aktivnosti, učionica se dijeli na četiri ili pet grupa, pri čemu svaka grupa ima različite zadatke vezane za lekciju. Na primjer, u nastavi iz geometrije, različite grupe mogu:

• klasifikovati poligone
• provjeriti Eulerovu relaciju
• diskutovati o tome zašto postoji samo pet platonskih tijela
• istraživati popločanost ravni proučavajući zbir uglova na presjeku tačaka

Učenje učenika se značajno ubrzava dok se rotiraju kroz četiri ili pet zadataka tokom sesije.

Istraživanje pokazuje da škole koje implementiraju interaktivne grupe bilježe značajna unapređenja u rezultatima učenja svih učenika, a najveće koristi primjećuju se kod učenika u ranjivijim situacijama.

Nove strategije protiv obrazovnih nejednakosti

Isti istraživački tim s Univerziteta u Barseloni, Zajednica za istraživanje izvrsnosti za sve (CREA), trenutno vodi još jedan evropski projekt, REVERS-ED. Ova inicijativa ima za cilj identificirati dodatne strategije zasnovane na dokazima koje će pomoći u prevazilaženju obrazovnih nejednakosti, omogućavajući većem broju pojedinaca da napreduju iznad nivoa 1 u numeričkoj ili matematičkoj pismenosti.

Ovi napori imaju potencijal ne samo osnažiti pojedince da ostvare svoje snove i težnje, već i da doprinesu općem unapređenju društva promovisanjem jačih matematičkih i numeričkih vještina za sve.