Kombinirano učenje postalo je jako važan dio obrazovanja u posljednjih nekoliko godina. Ministri obrazovanja usvojili su Preporuke Vijeća o kombiniranom učenju 2021. godine. Kombinirano učenje može biti kombinacija mrežnih stranica za učenje ili kombinacija raznih digitalnih i nedigitalnih alata. Zbog toga i zbog velikog značaja kombiniranog učenja, naša Radna skupina za škole istražila je način na koji svi mi, kao oblikovatelji politika, možemo pružati podršku kombiniranom učenju.

Kako uključivo kombinirano učenje izgleda u praksi?

Postoje tri glavna i različita načina posredovanog iskustva učenja. Ono što je bitno u sva tri načina, jer je učenik prepušten sam sebi u razmišljanju o tim iskustvima, ono što je tu potrebno je dijalog posvećen stvaranju značenja. Ono što učenje čini uključivim je situacija u vezi s učenjem koja je organizirana i uređena na način da svi učenici mogu aktivno sudjelovati u njoj, na vlastitoj razini učenja i iz vlastitog interesa te u kojoj im se pruža podrška koja im je potrebna da to učine. Naravno, kombinirano učenje pruža mnoge mogućnosti za doslovno kombiniranje tih različitih načina posredovanja iskustva učenja, stoga je učenje satkano od raznih iskustava koja se mogu upotrebljavati.

Kako ministarstva obrazovanja mogu pružati podršku kombiniranom učenju za veću uključivost?

Oblikovatelji politika kao takvi, a posebice ministarstva, moraju osigurati da škole i nastavnici imaju dovoljno vremena u nastavnom planu i programu za provođenje kombiniranog učenja. Stoga je fleksibilnost nastavnih planova i programa od iznimne važnosti te se ne smiju strogo propisivati. Nastavnicima je također potrebna naša podrška u pogledu uređaja, ali i obuke za upotrebu svih digitalnih uređaja i alata. Ono što je vrla važno jest da im se osigura mjesto na kojem mogu dijeliti svoja iskustva. Škole i nastavnici zaslužni su za velike stvari, a mi im, kao oblikovatelji politika, moramo omogućiti pristup raznim nacionalnim ili europskim platformama na kojima mogu dijeliti sva svoja iskustva.

U Hrvatskoj možemo vidjeti da su škole ostvarile odličnu suradnju s lokalnim zajednicama. Naše škole, primjerice, na odličan način surađuju s policijom. Dakle, imamo primjer policajca koji dolazi u školu i podučava učenike prvog razreda prometnoj kulturi te ih izvodi na ulicu, tako kako bi mogli doživjeti promet iz prve ruke. Smatramo da bi škole na taj način trebale biti otvorene lokalnim zajednicama i da bismo svi mi zajedno trebali svojim učenicima omogućiti najbolje moguće obrazovanje.

Kako ravnatelji škola mogu pružati podršku kombiniranom učenju za veću uključivost?

Ravnatelji škola mogu pružati podršku kombiniranom učenju za veću uključivost tako da svim nastavnicima omoguće dovoljnu autonomiju kako bi se njihova kreativnost mogla razviti. Nastavnike trebamo smatrati profesionalcima koji znaju što je najbolje za njihove učenike i na koji način bi se postupak učenja mogao učiniti značajnijim za njih. Naravno, to trebaju podupirati i zakonski okviri. Na primjer, u Estoniji se nacionalni plan i program temelji na kompetencijama, vještinama i rezultatima učenja. To nastavnicima omogućuje da zaista kombiniraju načine učenja, jer to znači da nastavnici imaju gotovo potpunu autonomiju u donošenju odluka o osmišljavanju postupka učenja dokle god se postižu određeni rezultati učenja.

Ta im autonomija omogućuje stvaranje mreža i partnerstava, na primjer, s poslodavcima ili nevladinim organizacijama, i njihovo dovođenje u učionicu. Ili provođenje nastave izvan učionice, primjerice, u laboratorijima, muzejima, parkovima, šumama, gdje god žele i dokle god se postižu određeni rezultati učenja.

Još jedna stvar koju mogu učiniti ravnatelji škola je to da pomognu u ostvarivanju suradnje između škola i privatnog sektora. U Estoniji postoji kultura javno-privatnih partnerstava između škola i privatnih tvrtki koja je duboko ukorijenjena u našem društvu. No, sve u svemu, smatram da je važno stvoriti okruženje u kojem vladaju povjerenje i kultura suradnje kako bi se kombinirano učenje zaista počelo provoditi.